Izlet u Kanjon Podružje

15.06.'09 10h.

U suradnji sa Prirodom organizovan je 4 satni izlazak nadomak Mostara, u "Kanjon Podružje"(kanjon razdvaja Planinu Planinicu i Brdo Đubrane)..
Nakon kupljenja ljudi autom iz različitih djelova grada..došli smo u bazu tj. podnožje kanjona, mjesto se zove Okrajčine. Tu smo se regrupirali, presvukli, uzeli šta nam treba, Manon je stavila flaster na nogu :) i put kanjona..
Manon(fra.), Clara(esp.) Hara & Hara(bih.) te Kristina(ger.), eto čak smo se i đender izbalalala.alansirali - bbbbbbbbalansirali lol
Ovom izlasku prethodila je vizita od prije 7 dana gdje smo Hara & Hara zatekli bujicu vode kako huči i kamen po kamen, granu po granu nosi za sobom ostavljajući duboku usjeklinu punu ogromnih oblutaka i nepregledne goleti. Čega se tada nismo sjetili a to je da mještane pitamo za naziv rijeke?
Približavajući se samom koritu osluškivali smo zvuk buke "koju stvara" nabujala rijeka, ali taj zvuk je izostao i sve što se moglo čuti su naša slatka nagađanja o tome da li teče ili ne teče. Po dolasku ostali smo iznenađeni suhim procjepom prelijepog užarenog kanjona :(
Falim te bože što smo ponjeli taman vode da se rashladimo, a sve nas iznedadila je Kristina kao da je genuine bosanka što kuha đem, sa domaćim pripravkom karamelizirane vode, od ranije meni poznate kao bogat' izvor energije u ovakvim trenutcima.

Sve što smo očekivali od ovog puta na koji se zaputišmo, je bio da napravimo nešto zajedničko i nešto neobično, nešto što će ostati duboko urezano u naša sjećanja, a glavna motivacija za to pored užeglog sunca, nam je bila, da ćemo naići na tekućicu u gornjem djelu kanjona jer to je ono što dočarava ambijent koji se može zateći samo u ovakvom okruženju. Zaista timski, ispočetka malo manje kasnije u više prilika, gdje je to bilo neophodno mi smo dodavali ruke jedni drugima, pridržavali jedni druge ili pridržavali ruksake na iznimno vertikalnim usponima.

U nekoliko manjih pauza (neko u hladu neko na suncu)bismo podjelili boce vode za piće, razmjenili pokoju pametnu i pokoju šaljivu misao. Mislim da je Klara napravila nekoliko "pauza" klipova koje ćemo kasnije imati na blogu..

I tako napredovajući nekih 1,5h stigošmo do prvih vodom natopljenih udubljenja koja isklesaše neimenovana rijeka..Klara brzo uzme aparat i baci se na slikanje žaba koje obitavaju u takvim izolovanim barama..iz uzetih fotografija bićemo u stanju da se konsultujemo sa lokalnim veterinarom Tarikom Stranjakom i saznamo više o ovoj prelijepoj vrsti žabe. Žabe kako na fotkama možete vidjeti sa donje strane imaju izrazito žutu boje kože, zanimljivo. Zatekli smo ih u vrijeme sezone parenja, lol.

Oko 12h uz Harin prijedlog odlučili smo da se vratimo znajući da nam treba barem 1h do baze, do auta..Naravno to sve nije moglo proći bez nekoliko tel. poziva koji su nas uporno podsjećali na tempo života kojim živimo i čari koje on nosi..Bila je tu i zanimljiva diskusija o Ge.Te.Cetu (GTZ) njemačkoj agenciji za tehničku saradnju, penjačkom klubu uz Crne Gore(neznam tačno grad nadopunite me) i kako je uz podršku agencije te još nekoliko svesrdnih penjača iz njemačke opremljeno svekoliko pristojnih smjerova za penjanje..Ostalo je na tome da će Kristina pročeprkati na tom planu pa javiti, živila Kristina, ŽIVILA, lol.

Te haj vratili se, sjeli malo u hlad, pojeli malo Murvi(dudova) malo plodova od kaktusa, onda Kristina izvali kesu čipsa, te ja brzo skočih po malo vode u obližnju avliju i uto smo jedno 20min. naprdivali, pojeli šta ima i put pod noge.
P.S. sa sobom smo na povratku ponjeli automobilsku gumu koju smo našli u donjem djelu kanjona i odložili je u otpadni kontejner na putu. kao savjesni ljudi :)

Buđav Lebac njam njam njam njam*
Putopis sastavio; Haris Ćupina
Početna